Program prevencije pod nazivom Kako reći ne? se odvija kroz interaktivne vježbe koje za cilj imaju potaknuti mlade da brzo donesu pravu odluku, da se kroz takvo osnaživanje znaju oduprijeti pritisku grupe kojoj pripadaju, da se upoznaju s upotrebom pozitivne komunikacije kroz JA poruke, da izgrade svoje samopouzdanje i steknu pozitivniju sliku o sebi te ojačaju samopoštovanje, skrenut će se pažnja na važnost zadovoljavanja svih psiholoških potreba (sloboda, ljubav, samopouzdanje, zabava).
Sve to ima za cilj osvješćivanje njihovih vlastitih stavova o rizičnim ponašanjima i mogućim negativnim posljedicama. Ono što je važno istaknuti je da je cijela radionica prožeta osobnim iskustvom voditelja radionice – osobe s invaliditetom – čija je invalidnost posljedica loših izbora i odlaska u rizična ponašanja.
Pri vođenju radionice dolaze do izražaja moralna uvjerenja koja su voditelju pomogla da se suoči sa životom koji je posljedica loše donesenih odluka ranoj mladosti. Time se želi potaknuti mlade na usvajanje zdravih prosocijalnih vjerovanja, moralnih stavova i aktivno promišljanje posljedica životih odluka. Na taj način pridonosi se razvijanju empatije i osvještavanje važnosti promišljanja o vlastitoj budućnosti.
Na kraju radionice polaznici će moći postavljati pitanja te će biti zamoljeni da ispune kratki anketni listić u kojem će dati povratnu informaciju o tome kako je i koliko radionica djelovala na njhovo promišljanje o rizičnim ponašanjima i promjeni stavova.
Program cilja na skupinu mladih od 14 do 18. g. Ta populacija zahtijeva posebnu pažnju jer se radi o pubertetskom i rano adolescentskom razdoblju koje je posebno osjetljivo na vanjske podražaje okoline, posebno utjecaj grupe vršnjaka. Ovaj raspon korisnika odabran je na osnovu prepoznate situacije u društvu gdje sve mlađa djeca dolaze u kontakt i izložena su izazovima modernog doba.
Zadnja analiza potreba koju smo proveli početkom 2018. godine na uzorku od 119 učenika u 12. osnovnih i srednjih škola diljem hrvatske (Nsš= 80, Noš=39; M=40,26%, Ž=59,74%) u Republici Hrvatskoj pokazala je da je najveći dio učenika barem jednom prisustvovalo nekom predavanju o ovisnostima, te da njih 53,8% smatra kako je ono imalo utjecaja na oblikovanje njihovog stava prema legalnim i prema ilegalnim sredstvima ovisnosti (cigarete, alkohol, droge). Njih 74,8% susrelo se s nekim tko se borio ili se još uvijek bori s ovisnošću. Čak 30,3% ispitanih smatra da je eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti neizbježno. Njih 28,6% izjavilo je da je konzumiralo alkohol, cigarete ili drogu zbog društva.
U posljednja tri mjeseca njih 62,2% je konzumiralo alkohol, a njih 29,4% se u posljednja tri mjeseca napilo. Kada su u pitanju droge – u posljednja tri mjeseca drogu je konzumiralo 5% ispitanika, no zabrinjava podatak da je čak 30,3% njih bilo u društvu u kojem se konzumirala droga. Pozitivno je to što veliki broj ispitanika, njih 89,9% ima u svojem životu neku odraslu osobu kojoj se mogu obratiti za pomoć (a što se u dosadašnjim istraživanjima i u literaturi često navodi kao snažan zaštitni faktor). Međutim i dalje zabrinjava onih 10,1% koji nemaju odraslu osobu za pomoć.
U 2018. godini smo proveli anketu u osnovnim i srednjim školama vezano uz konzumaciju legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti diljem hrvatske u gradovima: Zagreb, Metković, Dubrovnik, Osijek, Vrgorac, Zabok, Grad Krk. Najčešći razlozi za konzumiranje sredstava ovisnosti, ispitanici navode sljedeće:
ZABAVA
ZNATIŽELJA
ZNATIŽELJA
DOSADA
UTJECAJ VRŠNJAKA I PARTNERA
PSIHOLOŠKI/OSOBNI PROBLEMI
PROBLEMI U OBITELJI
NEZNANJE O ŠTETNIM POSLJEDICAMA
© Copyright 2018. Sva prava zadržana | Pravila privatnosti